Prošle nedjelje slavili smo svetkovinu Presvetoga Trojstva; razmišljali smo i poklonili se Božjoj neizrecivoj veličini. Bogu koji nam je objavio svoje milosrdno i ljubeće lice u svome Sinu Isusu Kristu. Pred neizrecivim Božjim otajstvom priznajemo svoju ograničenost i nemoć. Danas slavimo još jedan blagdan Božje ljubavi i veličine; blagdan Božje brige i blizine čovjeku: Tijelovo-neizrecivi Bog nam se približio na tako običan i prihvatljiv način; daruje nam se u Isusu Kristu kao hrana: pod prilikama kruha i vina! Naš Bog nam daje život; hrani nas izgrađuje i održava na životu: po njemu rastemo i dozrijevamo za vječnost.

Kako su spasonosne Isusove riječi: "Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke"! Smisao i cilj našega zemaljskog života pronalazimo samo pogledom prema vječnosti. Na tom putu nudi nam se sredstvo kojim se postiže duboki smisao i konačni cilj: "Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju ima život vječni"!

Kako često zaboravljamo Isusove riječi: "Bez mene ne možete učiniti ništa"! Sve što činite bez mene uzalud činite; bacate u vjetar: rasipate dragocjeni dar koji se zove život. Zato bi valjalo danas odgovoriti na pitanje: Od čega živiš; ti, tvoja djeca, tvoja obitelj, tvoji bližnji! Ne živi čovjek samo od kruha već od svake riječi koja izlazi iz Božjih usta: poučava nas božanska Mudrost! On je Kruh života: bez njega nećeš dosegnuti cilj postojanja; bez njega nećeš vidjeti kraljevstva nebeskog ni rajskih visina: bez sjedinjenja s njime pod prilikama kruha i vina ostat ćeš vječni lutalac na zemlji!