top of page

Osnivanje samostalne župe 

​

Poslije oslobođenja ovog kraja od Turaka 1694., tadašnji makarski biskup Nikola Bijanković (1699-1730) počeo je obnavljati biskupiju osnivanjem novih župa i gradnjom novih crkava koje po svojim dimanzijama nisu bile velike ni bogato opremljene, ali su služile svojoj svrsi i dijelile duhovnu hranu siromašnim vjernicima. Kada je biskup Bijanković 1720. osnovao župu Vid, priključio je sva stara sela današnje župe Bagalović novoj župi sa župnikom u Borovcima, a crkvu sv. Nikole u Borovcima proglasio je župnom crkvom za sva navedena sela. Takvo je stanje ostalo sve do pastirskoga pohoda neretvanskim župama novoga makarskog biskupa Stjepana Blaškovića koji je 1733. godine donio odluku o cijepanju dotadašnje župe Vid na dvije nove župe. Pvu su činila sela: Vid, Dragovija i Vratar, a drugu: Nova Sela, Borovci, Rujnica i Desne. Iz te biskupove odluke očito je da se sva nekadašnja sela današnje župe Bagalović nazivaju jednim imenom - Rujnica. To je selo u ono vrijeme sigurno bilo veće od ostalih.
Godine 1970. došlo je do novoga preuređenja dotadašnje prevelike župe. Naime, biskup Stjepan Blašković odijelio je Desne i Rujnicu od Borovaca i ustanovio novu župu pod imenom Desne-Rujnica sa župnom crkvom sv. Jure u Desnama. Već se u 1786. godini uz službeni naziv župe Desne-Rujnica počinje dodavati novi, neslužbeni naziv Desne, Rujnica, Bagalović, što znači da je u to vrijeme selo Bagalović naraslo i postalo veće od Rujnice te je počelo preuzimati vodeću ulogu u župi. Tada su u župi živjele 53 obitelji.
1840. godine doselilo se na područje Matijevića i Momića pet obitelji s područja župe Metković pa je metkovski župnik fra Paškal Žderić smatrao da oni i nadalje spadaju pod njegovu župu. Tadašnji župnik na Rujnici don Šimun Tomić-Romić žalio se Biskupskom odrinarijatu u Splitu koji je žalbu uvažio i odredio da te doseljene obitelji spadaju u župu Desne-Rujnicu. A to je rješenje potvrdio i Organski dekret bečke vlade od 18. kolovoza 1849. i izričito naveo da zaselak Matijevići pripada župi Desne-Rujnica.
Nakon što je 1863. župnik iz Rujnice prešao u novu kuću u Bagaloviću, često je zbog toga dolazilo do trvenja između Desanaca, koji su zahtjevali da župnik stanuje u  Desnama.  U tim razmiricama posredovala je uprava biskupije iz Splita, pa je 1883. Biskupski ordinarijat donio odluku o preseljenju župnika iz Bagalovića u Desne. To se ipak nije ostvarilo. Molbe u vezi s tim pitanjem ponavljale su se i 1910. i 1911., ali be uspjeha. Konačno rješenje toga pitanja donijelo je 5. kolovoza 1921. Ministarstvo vjera u Beogradu odlukom o cijepanju župe Desne-Bagalovići i priznanjem nove, samostalne župe Bagalović.

Podrijetlo obitelji

Barbir - doselio se u Krvavac početkom 19. stoljeća iz Draževitića. Godine 2001. Barbiri su živjeli u Krvavcu i u Kuli.
Batinović - iz Rujnice došao u Vrhdesne, a odatle su Batinovići većim dijelom otišli u Krvavac, a manjim u Kulu.
Bebić - doselio se u Podrujnicu iz Novih Sela u drugoj polovici 19.stoljeća.
Bezer - doselio se iz Veljaka u Hercegovini u prvoj polovini 19. stoljeća.
Brljević - doselio se iz Oraha kod Vrgorca u prvoj polovici 19. stoljeća.
Bustruc - doselio se iz Pasičine (Staševica) početkom 19. stoljeća.
Crnčević, ud Mara - doselila se iz Badžule (župa Vidonje) sedamdesetih godina 20. stoljeća.
Ćelić - doselio se iz Bile Vlake u Rujnicu, a zatim u Momiće oko 1830.
Ćendo - doselio se iz Pasičine (Staševice) oko 1860.
Dominiković  se doselio iz Otrića oko 1835.
Dragović - (stariji oblik Dragoević) doselio se iz Rujnice u Momiće oko 1835.
Dropulić - doselio se u Krvavac iz Strugova (župa Otrić) oko 1930.
Đugum - doselio se iz Desana početkom 20- stoljeća u Kulu.
Gnječ - doselio se u 18. stoljeću u Podastine, a odatle u Krvavac.
Grgić - doselio se iz Desana početkom 20. stoljeća.
Hrstić - doselio se iz Vrgorca u Rujnicu, a odatle u Momiće krajem 18. stoljeća.
Jelčić - (stariji oblik Jeličić) doselio se iz Stubice u Hercegovinu oko 1720.
Jerković - doselio se iz Bijakovića u Međugorju krajem 17. stoljeća.
Jovica - doselio se iz Pasičine pri kraju 19. stoljeća.
Jurić - prema tradiciji doselio se u Momiće iz Bileće.
Kaleb - doselio se iz Rujnice u Podrujnicu i u Kulu krajem 18. stoljeća.
Katić - 
 doselio se u Podrujnicu iz Radišića u Hercegovini oko 1875.
Komazin - doselio se u Prevlaku u drugoj polovici 20. stoljeća.
Krstičević - podrijetlom iz Borovaca. Živi u Krvavcu i u Podrujnici.
Marević - doselio se iz Pasičine početkom 19. stoljeća.
Nikolić - doselio se iz Rujnice u Momiće, Kulu i Podrujnicu početkom 19. stoljeća. Nikolići iz Krvavca doselili su se ondje iz Runjaka kao su došli iz Podrujnice na Ujdurovo imanjem a odatle u Krvavac.
Plećaš - doselio se iz Dragovije oko 1835.
Pratežina - doselio se iz Klačine (župa Vidonje) na Prevlaku u drugoj polovici 20. stoljeća.
Prusac - doselio se iz Rujnice na Bagalović prije 1802.  a u Podrujnicu oko 1875.
Rakić - doselio se u Runjake iz Vrgorca, a odatle u Krvavac.
Romić - (nekada i Tomić-Romić) doselio se iz Runice u Podrujnicu krajem 18. stoljeća.
Šetka - doselio se iz Desana na kraju Prvoga svjetskog rata.
Šiljeg - doselio se u Vrhdesne iz zaselka Iskisli godine 1768.
Škegro - doselio se u Vrhdesne, a odatle u Kulu.
Šprlje - doselio se iz Metkovića u Momiće oko 1835.
Ujdur - doselio u Runjake iz Prapratnice kod Vrgorca, a odatle u Krvavac.
Veraja - (Vinko) doselio se iz Metkovića u Krvavac II. na ženinstvo, oženivši Matiju Vučković 1959.
Vrnoga - doselio se na neninstvo kod Crnčevića devedesetih godina 20. stoljeća.
Vučković - doselio se iz blizine Imotskoga.
Vujčić - doselio se iz Oraha kod Vrgorca u Podrujnicu oko 1820.
Zloić - doselio se iz Seoca (župa Otrić) oko 1850.
Zonjić - doselio se iz Podgradine na Gnječevo oko 1918.

Popis obitelji u selima Bagalović i Momići iz 1802.

​

Selo Bagalović 

  1. Vučković Vlado pok. Marka, 5 članova obitelji

  2. Vučković Tadija pok. Luke, 10 članova obitelji

  3. Vučković Grgo pok. Vida, 10 članova obitelji

  4. Vučković Andrija pok. Mate, 4 člana obitelji

  5. Krstičević Petar pok. Grge, 10 članova obitelji

  6. Krstičević Jure pok Grge, 8 članova obitelji

  7. Krstičević Ante pok Grge, 4 člana obitelji

  8. Jerković Stipan pok. Marina, 4 člana obitelji

  9. Prusac Cvita Antina i nez. sin Jerko od 12 god., 2 člana obitelji

  10. Damić Eva ud. Pavla, 1 član obitelji

  11. Gnječ Jure pok. Jure, 9 članova obitelji

  12. Gnječ Stipan pok. Mije, 2 člana obitelji


Selo Momići

  1. Nikolić Grgo pok. Stipana, 3 člana obitelji

  2. Nikolić Ante pok. Stipana, 6 članova obitelji

  3. Nikolić Ivan pok. Stipana, 5 članova obitelji

  4. Nikolić Jure pok. Stipana, 4 člana obitelji

  5. Hrstić Marko pok Grge, 5 članova obitelji

​

Obiteljski sveci 

Sve starije obitelji imaju svoje svece zaštitnike ili svoje krsnice. 


Sve svete (1. studenoga) slavi kao svoju krsnicu najveći broj obitelji. To su obitelji Barbir, Bebić, Bezer, Brljević, Bustruc, Ćendo, Dropulić, Đugum, Gnječ, Hrstić, Jelčić, Jovica, Jurić, Kaleb, Katić, Krstičević, Marević, Nikolić, Rakić, Šetka, Šiljeg, Škegro, Ujdur, Vujčić, Zloić i Zonjić.


Svetoga Nikolu biskupa (6. prosinca) slave obitelji Batinović, Ćelić, Dominiković, Dragović, Jerković, Marević, Plećaš, Romić i Šprlje.
 

Svetoga Martina slave obitelji Nikolić i Vučković.

 

Svetoga Tomu apostola slave Nikolići u Matijevićima.

bottom of page